Anksioznost i anksiozni poremećaji: karakteristike, simptomi i liječenje

tjeskoban sam! Lakonska fraza koju je lako čuti kako ljudi izgovaraju u najrazličitijim sredinama kao i najčešću u ordinaciji psihoterapeuta. Anksioznost je najtraženija riječ na webu nakon depresije. U literaturi psiholoških i medicinskih disciplina to je obilno opisano kao reakcija na uzbunu, a također u zdravom razumu znači napetost, često stalnu, zbog brige; ovo postaje patološko kada poprimi prodoran i nekontroliran karakter. Anksiozni simptomi tada postaju anksiozni poremećaj.

Ovakav način sagledavanja stvarnosti i reagiranja sa zabrinutošću i alarmom sada je puna psihopatološka slika ako traje najmanje šest mjeseci (DSMV) i može izazvati značajan stres i značajnu nelagodu koja može utjecati na kvalitetu života. Zabrinutost može uzrokovati značajna oštećenja u međuljudskim, društvenim i profesionalnim odnosima. Odnosi u parovima često su komplicirani poremećajem.

Misli su negativne, katastrofalne, a mogu izazvati i somatske reakcije. Ako je tjeskoba pretjerana, simptomi kao što su:
nemir i osjećaj jake napetosti; umor; poteškoće s koncentracijom; razdražljivost; napetost mišića; problemi sa spavanjem, otežano disanje, srčani ritam i gastrointestinalni trakt.

Anksiozni ljudi imaju tendenciju neprestano nadzirati okolinu u potrazi za nečim potencijalne opasnosti za sebe ili za svoje najbliže. Kako nema neposredne stvarne opasnosti, njihova se briga seli u budućnost.
Stalna briga za izbjegavanje opasnosti rezultira:

1. a) pokušaj nefunkcionalnog rješenja koje treba izbjeći:

• biti zatečen ili se barem pripremiti na najgore;
• povećanje negativnih emocija povezanih s mogućnošću da se dogodi nešto čega se strahuje;

1. b) pokušaj nefunkcionalnog rješenja traženja pomoći:

• kako bi se izbjegla mogućnost da se osjećate loše zbog krize tjeskobe;

1. c) pokušaj disfunkcionalnog rješenja za potiskivanje vlastitih reakcija.

Ovi ljudi ne žive život u sadašnjosti, jer su stalno zaokupljeni razmišljanjem o prijetećim imaginarijama projiciranim u budućnost i neprestano nastoje izbjeći situacije koje smatraju opasnima.
Brojne studije istaknule su korelaciju s fizičkim stanjem: posebno s fizičkom boli (na primjer fibromijalgija i kronične reumatske bolesti), astmom, sindromom iritabilnog crijeva. Predstavlja čimbenik rizika u nastanku bolesti srca. Simptomi anksioznosti su transverzalni za razne psihološke poremećaje, a posebno za:

• Panični poremećaj: gdje se strah doživljava kao ekstremna prijetnja, u eskalaciji u kojoj je osoba prestravljena vlastitim osjećajima. Neučinkovita borba protiv vlastitih reakcija povećava same reakcije umjesto da ih smanjuje, aktivirajući nefunkcionalni uređaj koji održava problem (Nardone G. Terapija napadaja panike 2016.)

• Specifične fobije: to jest, nekontrolirani strah od doticaja s predmetom od kojeg se plaši i kojeg osoba mora izbjegavati. Ima ih onoliko koliko ih ima na svijetu, ali najraširenije su one vezane uz čovjekovu okolinu (fobije od životinja, od visine, od letenja, agorafobija itd.) ali ne samo (Nardone G. Paura panico phobie 1993.)

• Hipohondrija i patofobija: anksioznost je rezultat pokušaja držanja vlastitog tijela pod kontrolom, generirajući disfunkcionalni proces koji generira novi alarm (Nardone G ,. Izvan granica straha 2000).

• Opsesivno kompulzivni poremećaj: gdje se anksioznost umiruje patološkim ritualima (Nardone G., Portelli C. Opsesije, kompulzije i manije 2013.).

• Relacijska dinamika: u kojem je tjeskoba proizvod straha od osude drugih: strah da neće biti na visini; biti odbijen; neznanja kako se kontrolirati itd. (Muriana E., Verbitz T. Psihopatologija ljubavnog života 2010).

• Posttraumatski stresni poremećaj: ovdje su tjeskoba i/ili panika simptomatske reakcije na traumu koje će nestati kada se poremećaj riješi (Cagnoni F., Milanese R. Cambiare il past 2009).

• Depresija: anksioznost je povezana s poteškoćama u regulaciji emocija i prestaje kada odricanje postane prevladavajući pokušaj rješenja (Muriana E., Pettenò L., Verbitz T. The faces of depression 2006).

• Seksualni poremećaji: gdje je anksioznost zbog uspješnosti često generator postojanosti problema (Nardone G., Rampin M. Kada seks postane problem 2015.).

• Poremećaji hranjenja (anoreksija, bulimija, sindrom povraćanja i prejedanje): u kojem se tjeskoba očituje i kao specifičan strah i kao pokušaj kontroliranja hrane (Nardone G. Verbitz T., Milanese R. The prison of food 1999).

• Viši mentalni poremećaji (psihoze, granični poremećaji, paranoja i bipolarni poremećaji): u kojem je tjeskoba gotovo uvijek prisutna čak i u kombinaciji s deluzijama. (Muriana E., Verbitz T., Nardone G. u pripremi)

 

REZULTATI UČINKOVITOSTI I UČINKOVITOSTI KRATKE STRATEŠKE PSIHOTERAPIJE

Kratka strateška terapija ima specifične protokole za liječenje anksioznosti i poremećaja koji se često nalaze u njenoj osnovi, koji mogu riješiti problem sa stopom učinkovitosti i učinkovitosti višom od bilo koje druge psihoterapije.
Učinkovitost u odnosu na potpuni oporavak od poremećaja (što uključuje tri kontrolna sastanka) iznosi u prosjeku 7 sesija za cijeli tretman. Ako pak uzmemo u obzir eliminaciju onesposobljavajućeg poremećaja, odnosno otpuštanje simptoma, u ukupnom uzorku to je postignuto unutar prva 4 tretmana, odnosno 2/3 mjeseca od početka terapije.
Rezultati učinkovitosti protokola liječenja:

• Fobični i anksiozni poremećaji (95% slučajeva)
• Opsesivni i opsesivno kompulzivni poremećaji (89% slučajeva)
• Poremećaji prehrane (83% slučajeva)
• Seksualna disfunkcija (91% slučajeva)
• Poremećaji raspoloženja (82% slučajeva)
• Poremećaji djetinjstva i adolescencije (82% slučajeva)
• Poremećaji ovisnosti o internetu (80% slučajeva)
• Pretpostavljena psihoza, granični poremećaj i poremećaj ličnosti (77% slučajeva)

Kao što se dobro može razumjeti, činjenica da se psihopatologije mogu odlučno trpjeti i ustrajati godinama ne znači da terapija mora biti jednako bolna i dugotrajna. Uz riječi Williama Shakespearea rado se prisjećamo toga "Nema noći koja ne vidi dan".

Dr. Emanuela Muriana, (službena psihoterapeutkinja i profesorica Strateškog terapeutskog centra)

BIBLIOGRAFIJA:

Cagnoni F., Milanese R. (2009). Promijenite prošlost. Ponte alle Grazie.
Muriana E., Pettenò L., Verbitz T (2006). Lica depresije. Ponte alle Grazie.
Muriana E., Verbitz T. (2010.) Psihopatologija ljubavnog života. Ponte alle Grazie.
Nardone G. (1993.) Fobije od panike straha. Ponte alle Grazie.
Nardone G. Verbitz T., Milanese R. (1999). Zatvori za hranu. Ponte alle Grazie.
Nardone G. (2000.) Izvan granica straha. Ponte alle Grazie.
Nardone G. De Santis G. (2011.) Cogito ergo patim. Ponte alle Grazie.
Nardone G., Portelli C. (2013.) Opsesije, prisile i iluzije. Ponte alle Grazie.
Nardone G. (2013.) Ispravi me ako griješim. Ponte alle Grazie.
Nardone G. (2016.) Terapija napadaja panike. Ponte alle Grazie.
Watzlawick P, Nardone G. (1997.)  Kratka strateška terapija. Ponte alle Grazie.