Insonnija

"Nesanica je vrtoglava lucidnost koja bi i sam raj mogla pretvoriti u mjesto mučenja".
Ovim riječima, Emil Cioran ne"Neprijatnost rođenja" opisuje nesanicu. Svatko tko je barem jednu neprospavanu noć u životu proveo zarobljen u perverznom mehanizmu pokušaja spavanja, što rezultira sve većom budnošću, razumije značenje spomenute sintagme.

Ako izuzmemo prisutnost nekih organskih patologija, poput neuroloških, kardiovaskularnih bolesti, probavnih smetnji, akutnih kroničnih bolova itd., nemogućnost spavanja iako postoji duboka fiziološka potreba, ona ima čisto psihološko podrijetlo.
Pogrešno sam upotrijebio riječ "porijeklo" jer u većini slučajeva nesanice koja traje tijekom vremena (tj. one definirane kao kronična, a ne prolazna), razlog zašto ne spavate nema nikakve veze s tim zašto ste počeli ne spavati.
Zapravo, može se dogoditi da, nakon bilo kojeg psihičkog ili organskog događaja (nama vrlo jasnog), počne biti teško zaspati ili se počne doživljavati česta noćna buđenja, i da, s vremenom, čak i unatoč razrješenjem početnog uzroka uspostavlja se novi mehanizam: strah od nespavanja.

50% osoba s nesanicom boji se nespavanja (ali toga nisu potpuno svjesni).

Subjekti pogođeni ovim poremećajem (jer je to pravi poremećaj) zapravo izjavljuju da nemaju posebnih misli ili problema s kojima bi se mogli nositi, ali da počinju osjećati temeljnu napetost kako pada večer, ponekad pravu tjeskobu, na u isto vrijeme. ideja da moraju ići u krevet, svjesni da je pred njima duga i mučna noć. Jednom kada ste spremni za spavanje, mozak se "uključuje" umjesto da se isključi, misli se gomilaju, mišići se napinju umjesto da se opuštaju, ulazite u stanje psiho-fizičke uznemirenosti u kojem se svaki pokušaj otpuštanja i sna pretvara u daljnji uzrok napetosti. Ta spirala može doseći dramatične vrhunce, sa satima i satima noćne budnosti, koju tek prema ranom jutru prekida san postignut iscrpljenošću.

Posljedice su očite: ako ste ipak prisiljeni ustati, dan će biti dug i naporan, ako možete spavati do kasno sljedećeg jutra, dan i noć polako će se zamijeniti. U ovom trenutku česta je upotreba određenih lijekova za spavanje, ponekad naizgled presudna, ponekad samo privremena (nisu rijetki slučajevi u kojima je, unatoč tabletama za spavanje, sati sna još uvijek mali). Ako 50% osoba koje pate od nesanice teško zaspe, dobrih 30% lako zaspe, ali se probude usred noći i ne mogu ponovno zaspati. Ova vrsta nesanice ne temelji se, kao prethodna, na strahu od nespavanja, već na drugom mehanizmu. Zapravo, ovi subjekti izvještavaju noću o svom načinu upravljanja stvarnošću tipičnom za njihov dnevni život: stalna kontrola stvarnosti putem misli. Zapravo, buđenje dolazi iznenada, poput paljenja žarulje, popraćeno nizom misli o radnom danu ili problemima s kojima se obično susrećemo u budnim satima. Čini se da um ne može prestati organizirati, kontrolirati, upravljati, planirati i tako, ono što se naizgled može činiti funkcionalnim u svakodnevnom životu, postaje opasni noćni mehanizam.

Zapravo, sve što funkcionira, ako se dovede do ljutnje, postaje neispravno, čak i dobra organizacijska sposobnost! U tim slučajevima, oboljeli provedu ostatak noći razmišljajući, opterećeni tjeskobom za sljedeći dan, u strahu da neće uspjeti i nemaju dovoljno snage. Mogu doživjeti prave napadaje panike, osjećati se preplavljenim stvarnošću koja više nije pod njihovom kontrolom i posljedično uveličati buduće događaje s kojima će se suočiti. I u ovom slučaju česta je primjena lijekova, uglavnom anksiolitika. Ali ni u takvim situacijama nikada nije presudan terapeutski čin, već tampon koji na trenutak umiruje, ali ga sve više onesposobljava da djeluje drugačije. Preostalih 20% osoba koje pate od nesanice znaju zašto ne spavaju. Noć može biti zastrašujuća iz raznih razloga i tako se pretvara u usko i zlokobno mjesto gdje nikada ne biste željeli sletjeti. Pad mraka budi ponekad zastrašujuće misli, ne samo kod djece (svakako najpogođenijih) nego i kod odraslih. Strah od smrti, od lopova, od potresa, od duhova, od vlastitih misli, fizičkih simptoma itd. nalazi svoj vrhunac u tami noći.

U tim smo slučajevima svjedoci stvarnih pokušaja pretvaranja noći u dan, pri čemu subjekti koji od nje pate pokušavaju sve više odgađati odlazak u krevet, pokušavajući se ošamutiti ispred TV-a i tako se bez lucidnosti srušiti u krevetu ili, ponekad, čak doći do točke da više ne mogu tamo. Rezultat je iu ovom slučaju očit: noći na sofi, s upaljenim svjetlom, televizorom u pozadini i sljedećeg jutra bolno i umorno tijelo. Upotreba droga je rjeđa u tim situacijama. Naime, ispitanici, svjesniji zašto ne spavaju, smatraju beskorisnim korištenje droga koje mi “ionako ne bi uklonile strah”.

U sva tri gore opisana slučaja suočeni smo, dakle, sa specifičnim patološkim mehanizmima koji onemogućuju oboljelom subjektu da, unatoč uloženim naporima i pokušajima, nađe odmor u snu. Zanimljivo je na ovom mjestu podvući (prije nego što ulijemo nadu neispavanim čitateljima!) kako pravila onoga što se zove "higijena spavanja" (tj. ona pravila ponašanja koja bi fiziološki trebala pogodovati dobrom snu) ne samo da nisu odlučujuća u ovakvim situacijama, nego ali u nekim slučajevima mogu čak i pogoršati osobine. Zapravo, svjedoci smo pravih gotovo opsesivnih ukrućenja na rasporedima, hrani, ritualiziranim navikama prije odlaska na spavanje, koje umjesto da pogoduju spavanju, još ga više blokiraju.

Rad dobre terapije za do sada opisane probleme, fokusira se upravo na otključavanje krutih i suvišnih mehanizama koji zarobljavaju subjekt u njegovoj prisilnoj noćnoj budnosti. Kratka strateška psihoterapija razvila je specifične protokole liječenja za različite vrste nesanice, što u velikoj većini slučajeva dovodi do izbijanja patologije već od prvih tretmana.

Bolesnika se vodi kroz sitne zadatke, ponekad naizgled bizarne ili nelogične, od kojih mu se ne daje uvijek do znanja mehanizam plovidbe morem bez znanja neba ili prevare uma u potrazi za snom, tako da ono što ga koči može se nadjačati, jer, citirajući Dumasa, " san je hirovito božanstvo, i baš kad ga se prizove... tjera vas da čekate".

dr. Federica Cagnoni (Službeni psiholog-psihoterapeut Centra za stratešku terapiju)