Insonnija

"Nesanica je vrtoglava lucidnost koja bi i sam raj mogla pretvoriti u mjesto mučenja".
Ovim riječima, Emil Cioran ne"Neprijatnost rođenja" opisuje nesanicu. Svatko tko je barem jednu neprospavanu noć u životu proveo zarobljen u perverznom mehanizmu pokušaja spavanja, što rezultira sve većom budnošću, razumije značenje spomenute sintagme.

Ako izuzmemo prisutnost nekih organskih patologija, poput neuroloških, kardiovaskularnih bolesti, probavnih smetnji, akutnih kroničnih bolova itd., nemogućnost spavanja iako postoji duboka fiziološka potreba, ona ima čisto psihološko podrijetlo.
Pogrešno sam upotrijebio riječ "porijeklo" jer u većini slučajeva nesanice koja traje tijekom vremena (tj. one definirane kao kronična, a ne prolazna), razlog zašto ne spavate nema nikakve veze s tim zašto ste počeli ne spavati.
Zapravo, može se dogoditi da, nakon bilo kojeg psihičkog ili organskog događaja (nama vrlo jasnog), počne biti teško zaspati ili se počne doživljavati česta noćna buđenja, i da, s vremenom, čak i unatoč razrješenjem početnog uzroka uspostavlja se novi mehanizam: strah od nespavanja.

50% osoba koje pate od nesanice boji se da neće spavati (ali toga nisu u potpunosti svjesne).

Subjekti pogođeni ovim poremećajem (jer je to pravi poremećaj) zapravo izjavljuju da nemaju posebnih misli ili problema s kojima bi se mogli nositi, ali da počinju osjećati temeljnu napetost kako pada večer, ponekad pravu tjeskobu, na u isto vrijeme. ideja da moraju ići u krevet, svjesni da je pred njima duga i mučna noć. Jednom kada ste spremni za spavanje, mozak se "uključuje" umjesto da se isključi, misli se gomilaju, mišići se napinju umjesto da se opuštaju, ulazite u stanje psiho-fizičke uznemirenosti u kojem se svaki pokušaj otpuštanja i sna pretvara u daljnji uzrok napetosti. Ta spirala može doseći dramatične vrhunce, sa satima i satima noćne budnosti, koju tek prema ranom jutru prekida san postignut iscrpljenošću.

Posljedice su očite: ako ste ionako prisiljeni ustati, dan će biti dug i naporan; ako možete spavati do kasno sljedeće jutro, dan i noć će se postupno zamijeniti. Upotreba specifičnih tableta za spavanje uobičajena je u ovom trenutku, ponekad naizgled učinkovita, ponekad samo privremeno (nije neuobičajeno da tablete za spavanje ipak rezultiraju kratkim snom). Dok 50% nesanica ima poteškoća sa zaspavanjem, dobrih 30% lako zaspi, ali se bude usred noći, ne mogavši ​​ponovno zaspati. Ova vrsta nesanice, za razliku od prethodne, ne temelji se na strahu od nespavanja, već na drugačijem mehanizmu. Ove osobe, zapravo, u noć unose način upravljanja stvarnošću tipičan za njihov dnevni život: stalnu kontrolu stvarnosti putem misli . Buđenje dolazi iznenada, poput paljenja žarulje, popraćeno tokom misli o njihovom radnom danu ili problemima s kojima se obično suočavaju tijekom budnih sati. Um se čini nesposobnim prestati organizirati, kontrolirati, upravljati, planirati, pa ono što se u svakodnevnom životu može činiti funkcionalnim postaje opasan noćni mehanizam.

Zapravo, sve što funkcionira, ako se dovede do ljutnje, postaje neispravno, čak i dobra organizacijska sposobnost! U tim slučajevima, oboljeli provedu ostatak noći razmišljajući, opterećeni tjeskobom za sljedeći dan, u strahu da neće uspjeti i nemaju dovoljno snage. Mogu doživjeti prave napadaje panike, osjećati se preplavljenim stvarnošću koja više nije pod njihovom kontrolom i posljedično uveličati buduće događaje s kojima će se suočiti. I u ovom slučaju česta je primjena lijekova, uglavnom anksiolitika. Ali ni u takvim situacijama nikada nije presudan terapeutski čin, već tampon koji na trenutak umiruje, ali ga sve više onesposobljava da djeluje drugačije. Preostalih 20% osoba koje pate od nesanice znaju zašto ne spavaju. Noć može biti zastrašujuća iz raznih razloga i tako se pretvara u usko i zlokobno mjesto gdje nikada ne biste željeli sletjeti. Pad mraka budi ponekad zastrašujuće misli, ne samo kod djece (svakako najpogođenijih) nego i kod odraslih. Strah od smrti, od lopova, od potresa, od duhova, od vlastitih misli, fizičkih simptoma itd. nalazi svoj vrhunac u tami noći.

U tim slučajevima svjedočimo stvarnim pokušajima pretvaranja noći u dan, pri čemu oboljeli pokušavaju sve više odgađati odlazak na spavanje , pokušavajući se omamiti pred televizorom i tako se srušiti u krevet, nekoncentrirani ili ponekad čak uopće ne mogu ući u krevet. Rezultat je, opet, očit: noći na kauču, s upaljenim svjetlom kao iz kabla, televizorom koji svira u pozadini, a sljedeće jutro bolovi i umor. Upotreba lijekova je rjeđa u tim situacijama. Zapravo, oboljeli, budući da su svjesniji zašto ne mogu spavati, smatraju besmislenim koristiti lijekove koji "ionako neće ukloniti moj strah".

U sva tri gore opisana slučaja suočeni smo, dakle, sa specifičnim patološkim mehanizmima koji onemogućuju oboljelom subjektu da, unatoč uloženim naporima i pokušajima, nađe odmor u snu. Zanimljivo je na ovom mjestu podvući (prije nego što ulijemo nadu neispavanim čitateljima!) kako pravila onoga što se zove "higijena spavanja" (tj. ona pravila ponašanja koja bi fiziološki trebala pogodovati dobrom snu) ne samo da nisu odlučujuća u ovakvim situacijama, nego ali u nekim slučajevima mogu čak i pogoršati osobine. Zapravo, svjedoci smo pravih gotovo opsesivnih ukrućenja na rasporedima, hrani, ritualiziranim navikama prije odlaska na spavanje, koje umjesto da pogoduju spavanju, još ga više blokiraju.

Učinkovita terapija za gore opisane probleme usmjerena je upravo na deblokiranje krutih i redundantnih mehanizama koji zarobljavaju pojedinca u prisilnoj noćnoj budnosti. Kratka strateška psihoterapija razvila je specifične protokole liječenja za različite vrste nesanice, što u velikoj većini slučajeva dovodi do rješavanja stanja unutar prvih sesija liječenja.

Pacijent se vodi, kroz male zadatke, ponekad naizgled bizarne ili nelogične, čiji mehanizam nije uvijek svjestan, da plovi morem bez znanja o nebu, odnosno da zavara um u potrazi za snom, tako da se ono što ga ometa može zaobići, budući da, citirajući Dumasa, " san je hirovito božanstvo i baš kad ga prizovete... tjera vas da čekate ".

Dr. Federica Cagnoni ( službena psihologinja-psihoterapeutkinja Centra za stratešku terapiju)