Psihoterapija primijenjena na medicinske patologije: perspektive medicinske znanosti s dušom

Juvenilni dijabetes

Ja sam liječnik, a također sam i psihoterapeut. Jedan od mojih ciljeva posljednjih godina bio je spojiti medicinu i psihologiju. Prečesto u praksi postoji tendencija da se razlikuju područja utjecaja, na tragu razlike između uma i tijela koju je pretpostavio Aristotel. No, prije Aristotela, Hipokrat je bio prvi liječnik, ali i prvi psiholog. On, koji je bio Protagorin unuk, koristio se tehnikama uvjeravanja sofističke filozofije, odnosno najstarijim zapadnjačkim ostacima moderne psihologije, da bi dao recept. Priča se da je, kad god je imao teškog bolesnika, svog strica pratio do postelje bolesnika kako bi ga nagovorio da mu se povjeri na brigu.

Suvremena tehnologija primijenjena u medicini izoštrila je distancu između onih koji liječe Soma i koji se brine za um. Moderna medicina do te je mjere opterećena tehnološkim inovacijama, da su čak i anamneza i stari objektivni pregled, odnosno razgovor s pacijentom radi prikupljanja anamneze i vizita liječnika golim rukama, ostali u sjeni. tehnička pomoć samog fonendoskopa, koji su ipak još uvijek valjani dijagnostički alati i ujedno najjeftiniji. Znam da se u očima čitatelja, pa čak i nekih liječnika, ovo može činiti romantičnim pokušajem preispitivanja stvari koje se smatraju zastarjelima. Ali mogu jamčiti da tehnologija još nije istisnula dijalog s pacijentom i normalan odlazak u bolesničku postelju.

U mojoj psihoterapeutskoj praksi, baš zato što razgovaramo s pacijentima, dogodilo mi se i da se borim s dijagnozom tumora postavljenom magnetskom rezonancom i CT-om i nakon raznih dijatriba kako se slažem s kolegom kirurgom uoči već zakazane operacije. .

Dobar intervju može čak odbaciti dijagnozu raka gušterače, u ovom slučaju, iako napravljen najnaprednijim dijagnostičkim tehnikama, s posljedicom vraćanja čovjeka dobrim mirovinskim navikama umjesto u operacijsku salu s lošom dijagnozom. . Upravo tako medicinska znanost koja zna koristiti tehnologiju, ali koja čuva dušu, odnosno uvažavanje pacijentovog narativa, njegove originalnosti čak iu isticanju simptoma ili pretpostavljenih simptoma bolesti.

Područje u kojem se očituje veza između duha i tijela, između govora i tehnike je u poglavlju psihosomatskih bolesti, gdje možete liječiti tijelo počevši od uma i gdje možete liječiti um počevši od tijela. Dermatološke i imunološke bolesti su mnoga područja u kojima psihoterapija može pomoći medicini u postizanju poboljšanja ili izlječenja. Povezanost uma i tijela kod metaboličkih bolesti posebno je očita.

U svakodnevnoj praksi psihoterapeuta ima već stotine slučajeva ljudi koji su mi dolazili zbog nekog psihičkog problema, nakon uspješno završene psihoterapije, vidjeli su normalizaciju svih bioloških parametara. Hormoni štitnjače su se vratili u normalu, enzimi jetre i gušterače u normalu, što je očito dokumentirano stalnim nadzorom kolega endokrinologa i gastroenterologa. Ništa magično ili iluzorno. Veza između moždanog sjedišta uma i tijela također je jasna s anatomske točke gledišta, samo pogledajte osovinu hipotalamus-hipofiza-štitnjača-metabolički organi: crijeva, jetra...

Na tragu ovih razmišljanja, u dogovoru s kolegom bolničkim endokrinologom, odlučeno je kvantificirati tu vezu. Odlučili smo započeti s Dijabetes tipa I, juvenilni dijabetes. Uz studije o nano-tehnologije proveo kolega, u suradnji s Talijanskim institutom za tehnologiju u Genovi, za razvoj sve inteligentnijih sustava perfuzije inzulinom, stoga je uz tehnološke studije izvrsnosti, na eksperimentalnoj osnovi odlučeno raditi sa skupinom pacijenata kombinirati stratešku psihoterapiju s medicinskim terapijama.

La Strateška terapija Model Giorgija Nardonea posebno je pogodan za suradnju s medicinom jer se radi o pragmatičnom pristupu koji ima za cilj deblokirati rigidnost Reaktivnog perceptivnog sustava, u konkretnom slučaju vezanom uz neočekivanu dijagnozu dijabetesa kod mladih te imati posebnost rada na osobom resursi netaknuti i potencijalno dostupni za prevladavanje ograničenja nametnutih medicinskim terapijama. Cilj nije samo izliječiti bolest, već dijagnosticirati kako je bolest umetnuta u narativ osobe, u njezin sustav percepcije stvarnosti i kako terapija, da bi djelovala najbolje, mora biti umetnuta u to. pripovijesti.

Kako objašnjava genetičar Sermonti, znanost dokazuje da ima dušu kada se umetne u narativ, u ovom slučaju individualni narativ, koji je pacijentova originalnost sa svojim vrijednostima. Na primjer, liječiti sportaša znači jamčiti mu mogućnost nastavka aktivnosti i performansi: terapeutska poluga je sportski cilj; mlada žena umjesto toga može imati za cilj majčinstvo.

Sa striktno tehničkog gledišta provest ćemo longitudinalno istraživanje, odnosno procijenit ćemo trend promjena metaboličkih parametara nakon psihoterapije u odnosu na trend prije psihoterapije i varijaciju psihičkog stava prema patologiji.

Nakon toga će se provesti presječno istraživanje: procijenit ćemo trend metaboličkih parametara kod osoba liječenih psihoterapijom u usporedbi s pacijentima liječenim samo s biološke točke gledišta, očito iste dobi, socio-ekonomskog i kulturnog stanja, dijabetesa kompenzacija, težina, način ishrane.

U nedavnoj knjizi, Fabrizio Benedetti, neurofiziolog sa Sveučilišta u Torinu, ustanovio je da riječi mogu pomoći lijekovima u liječenju bolesti. Dobre riječi utječu na lučenje neurotransmitera, također pogodujući procesima ozdravljenja s organskog gledišta.

Ono što ćemo doživjeti je utjecaj dobrih riječi i dobrih strategija na klinički tijek terapije lijekovima i na kvalitetu života medikaliziranih pacijenata. Psihoterapiju nećemo shvatiti reduktivno, kako to s druge strane često biva, kao potporu medikaliziranom pacijentu, već kao komplementarno i integrirano sredstvo cjelokupne bolesnikove terapije.

Studija je nedavno planirana, ali već su održani neki grupni sastanci s pacijentima koji su bili oduševljeni idejom, svjedočeći da kada zdravstveni djelatnici predlože nešto inovativno ne samo s tehnološkog gledišta, već i ljudski pristanak i suradnja su zajamčeni .

dr. Andrea Vallarino
(liječnik, psihoterapeut, službeni istraživač i profesor Centra za strategijsku terapiju)

Bibliografija

Nardone, G.; Watzlawick, P. Umijeće promjene, Ponte alle Grazie, Milano, 1990
Sermonti, G., Znanost bez duše, Lindau, Torino, 2019. (prva objava 2008.)
Benedetti, F., Nada je droga, Mondadori, Milano, 2018