Psihoterapija primijenjena na medicinske patologije: perspektive medicinske znanosti s dušom

Juvenilni dijabetes

Ja sam liječnik, a također sam i psihoterapeut. Jedan od mojih ciljeva posljednjih godina bio je spojiti medicinu i psihologiju. Prečesto u praksi postoji tendencija da se razlikuju područja utjecaja, na tragu razlike između uma i tijela koju je pretpostavio Aristotel. No, prije Aristotela, Hipokrat je bio prvi liječnik, ali i prvi psiholog. On, koji je bio Protagorin unuk, koristio se tehnikama uvjeravanja sofističke filozofije, odnosno najstarijim zapadnjačkim ostacima moderne psihologije, da bi dao recept. Priča se da je, kad god je imao teškog bolesnika, svog strica pratio do postelje bolesnika kako bi ga nagovorio da mu se povjeri na brigu.

Moderna tehnologija primijenjena u medicini proširila je jaz između onih koji liječe tijelo i onih koji liječe um. Moderna medicina je toliko pogođena tehnološkim inovacijama da je čak zasjenila anamnezu i dobri stari fizički pregled - to jest, razgovor s pacijentom radi prikupljanja njegove medicinske povijesti i pregled golim rukama od strane liječnika, uz tehničku pomoć samo stetoskopa. Međutim, to su i dalje valjani dijagnostički alati, a ujedno i najekonomičniji. Znam da se čitatelju, pa čak i nekim liječnicima, ovo može činiti kao romantičan pokušaj ponovnog vrednovanja stvari koje se smatraju zastarjelima. Međutim, mogu vas uvjeriti da tehnologija još nije zamijenila dijalog s pacijentom i standardni posjet uz krevet.

U mojoj psihoterapeutskoj praksi, baš zato što razgovaramo s pacijentima, dogodilo mi se i da se borim s dijagnozom tumora postavljenom magnetskom rezonancom i CT-om i nakon raznih dijatriba kako se slažem s kolegom kirurgom uoči već zakazane operacije. .

Dobar intervju može čak i opovrgnuti dijagnozu raka gušterače, u ovom slučaju, čak i ako je napravljen najnaprednijim dijagnostičkim tehnikama, s posljedicom da se čovjek vrati njegovim dobrim mirovinskim navikama, a ne u operacijsku salu s teškom dijagnozom. Doista, medicinska znanost koja zna kako koristiti tehnologiju, ali koja čuva svoju dušu, odnosno razmatranje pacijentove priče, njegove originalnosti čak i pri isticanju simptoma ili pretpostavljenih simptoma bolesti.

Područje u kojem se očituje veza između duha i tijela, između govora i tehnike je u poglavlju psihosomatskih bolesti, gdje možete liječiti tijelo počevši od uma i gdje možete liječiti um počevši od tijela. Dermatološke i imunološke bolesti su mnoga područja u kojima psihoterapija može pomoći medicini u postizanju poboljšanja ili izlječenja. Povezanost uma i tijela kod metaboličkih bolesti posebno je očita.

U svakodnevnoj praksi psihoterapeuta ima već stotine slučajeva ljudi koji su mi dolazili zbog nekog psihičkog problema, nakon uspješno završene psihoterapije, vidjeli su normalizaciju svih bioloških parametara. Hormoni štitnjače su se vratili u normalu, enzimi jetre i gušterače u normalu, što je očito dokumentirano stalnim nadzorom kolega endokrinologa i gastroenterologa. Ništa magično ili iluzorno. Veza između moždanog sjedišta uma i tijela također je jasna s anatomske točke gledišta, samo pogledajte osovinu hipotalamus-hipofiza-štitnjača-metabolički organi: crijeva, jetra...

Nakon tih razmišljanja, u konzultaciji s kolegom endokrinologom iz bolnice, odlučili smo kvantificirati ovu povezanost. Odlučili smo započeti s dijabetesom tipa 1, dijabetesom s juvenilnim početkom . Uz nanotehnološke studije koje je proveo naš kolega u suradnji s Talijanskim tehnološkim institutom u Genovi, s ciljem razvoja sve inteligentnijih sustava za perfuziju inzulina, a time i uz najsuvremenije tehnološke studije, odlučili smo eksperimentalno raditi s grupom pacijenata kako bismo kombinirali medicinske terapije sa strateškom psihoterapijom.

Giorgio Nardoneov model strateške terapije posebno je prikladan za suradnju s medicinom jer je pragmatičan pristup usmjeren na deblokiranje rigidnosti u perceptivno-reaktivnom sustavu, u ovom slučaju povezanih s neočekivanom dijagnozom dijabetesa kod mladog muškarca. Također ima jedinstvenu sposobnost iskorištavanja pacijentovih netaknutih i potencijalno dostupnih resursa kako bi se prevladala ograničenja nametnuta medicinskim terapijama. Cilj nije samo liječiti bolest, već i dijagnosticirati kako je bolest ugrađena u pacijentovu priču, u njihov sustav percipiranja stvarnosti i kako se terapija mora integrirati u tu priču da bi optimalno funkcionirala.

Kako objašnjava genetičar Sermonti, znanost dokazuje da ima dušu kada se umetne u narativ, u ovom slučaju individualni narativ, koji je pacijentova originalnost sa svojim vrijednostima. Na primjer, liječiti sportaša znači jamčiti mu mogućnost nastavka aktivnosti i performansi: terapeutska poluga je sportski cilj; mlada žena umjesto toga može imati za cilj majčinstvo.

Sa striktno tehničkog gledišta provest ćemo longitudinalno istraživanje, odnosno procijenit ćemo trend promjena metaboličkih parametara nakon psihoterapije u odnosu na trend prije psihoterapije i varijaciju psihičkog stava prema patologiji.

Nakon toga će se provesti presječno istraživanje: procijenit ćemo trend metaboličkih parametara kod osoba liječenih psihoterapijom u usporedbi s pacijentima liječenim samo s biološke točke gledišta, očito iste dobi, socio-ekonomskog i kulturnog stanja, dijabetesa kompenzacija, težina, način ishrane.

U nedavnoj knjizi, Fabrizio Benedetti, neurofiziolog sa Sveučilišta u Torinu, ustanovio je da riječi mogu pomoći lijekovima u liječenju bolesti. Dobre riječi utječu na lučenje neurotransmitera, također pogodujući procesima ozdravljenja s organskog gledišta.

Ono što ćemo doživjeti je utjecaj dobrih riječi i dobrih strategija na klinički tijek terapije lijekovima i na kvalitetu života medikaliziranih pacijenata. Psihoterapiju nećemo shvatiti reduktivno, kako to s druge strane često biva, kao potporu medikaliziranom pacijentu, već kao komplementarno i integrirano sredstvo cjelokupne bolesnikove terapije.

Studija je nedavno planirana, ali već su održani neki grupni sastanci s pacijentima koji su bili oduševljeni idejom, svjedočeći da kada zdravstveni djelatnici predlože nešto inovativno ne samo s tehnološkog gledišta, već i ljudski pristanak i suradnja su zajamčeni .

dr. Andrea Vallarino
(liječnik, psihoterapeut, službeni istraživač i profesor Centra za strategijsku terapiju)

Bibliografija

Nardone, G.; Watzlawick, P. Umijeće promjene, Ponte alle Grazie, Milano, 1990
Sermonti, G., Znanost bez duše, Lindau, Torino, 2019. (prva objava 2008.)
Benedetti, F., Nada je droga, Mondadori, Milano, 2018