KADA DIJAGNOZA “IZMIŠLJA” BOLEST

Svrha - Ovaj rad se razvija iz konstruktivističke premise da je naša stvarnost računanje, a ne reprezentacija. Pruža konstruktivnu kritiku krutih psihopatoloških klasifikacija koje se koriste u mentalnom zdravlju koje na kraju stvaraju uvjetovanu stvarnost koja se samopotvrđuje.

Dizajn/metodologija/pristup - Predlaže da se predstavi pristup koji se udaljava od tradicionalnih krutih kategorizirajućih definicija mentalnih poremećaja, na konstruktivističku perspektivu koja ljudske probleme promatra kao disfunkcionalne sustave percepcije i reakcije na stvarnost.

Nalazi - Pruža literaturu koja pokazuje kako ljudi koriste interpretativne alate kako bi dali red i definiciju svijetu oko sebe, ali najčešće na kraju zaborave da su sve njihove klasifikacije, teorije, testovi i tako dalje puki ljudski izumi. Predstavlja različita osebujna znanstvena istraživanja koja dokazuju kako su oni koji imaju moć dijagnosticiranja mentalnog zdravog razuma ili ludila često zarobljeni u svojim vlastitim teorijama i rezultirajućom dijagnostičkom praksom.

Originalnost/vrijednost - U ovom radu se ističe potreba zamjene krutog determinističkog modela elastičnim i samokorektivnim konstruktivno-strateškim modelom znanja i intervencije koji jamči stvarnu učinkovitost i djelotvornost terapije.